Lovor (lat. Laurus nobilis) Pradomovinom lovora smatra se Mala Azija, odakle se raširio po cijelom Sredozemlju. Lovor je profinjena i nenametljiva mirisa. Koriste se suhi listovi koji se obvezno upotrebljava u marinadama za divljač, ribu i druge vrste mesa, te u brojnim druga slana jela. Lovor se često slaže i s drugim začinima, najčešće s onima koji rastu uz more. Koriste se za konzerviranje suhog voća i sušenih riba, te kod ulaganja povrća u ocat. Lovorov list i plod koriste se kao lijek i začin, a lovorovo ulje isključivo u ljekovite svrhe. List sadrži eterično ulje, škrob, gorke supstancije i tanin, a plod eterično ulje, masno biljno ulje, škrob i šećer.
Lovor ima antiseptično djelovanje, jača apetit, poboljšava probavu, sprječava vrenje u crijevima i pomaže izbacivanje nagomilanih plinova u crijevima. Također je dobar kao sredstvo za iskašljavanje. Koristi se u liječenju kroničnog bronhitisa, prehlade, gripe i reumatizma.
Listove treba brati kad su posve razvijeni i kožasti, jer mlađi sušenjem obično pocrne. Suše se na zraku i u sjeni. Plodovi, malene crne bobice, beru se kad su posve zrele. Iz svježih bobica dobiva se ulje – zelena, zrnata, maziva masa aromatična mirisa.
Lovor ima antiseptično djelovanje, jača apetit, poboljšava probavu, sprječava vrenje u crijevima i pomaže izbacivanje nagomilanih plinova u crijevima. Također je dobar kao sredstvo za iskašljavanje. Koristi se u liječenju kroničnog bronhitisa, prehlade, gripe i reumatizma.
Listove treba brati kad su posve razvijeni i kožasti, jer mlađi sušenjem obično pocrne. Suše se na zraku i u sjeni. Plodovi, malene crne bobice, beru se kad su posve zrele. Iz svježih bobica dobiva se ulje – zelena, zrnata, maziva masa aromatična mirisa.
