Heljda

heljda Heljda (hajda, hajdina, ajda, eljda, jelda) potiče iz centralne Azije, a u Evropu je stigla s križarima. Iako je po načinu pripreme slična žitaricama spada u zeljaste biljke. Iz plodova, sitnih jajastih oraščića, dobiva se hranjivo brašno za žgance i kruh.
U Međimurju i Hrvatskom Zagrorju heljda je stoljećima bila jedna od osnovnih namirnica. Heljda je nekada, uz krumpir, bila osnovna seljačka hrana, budući je vrlo jednostavna za uzgoj jer uspijeva na siromašnoj, jako pjeskovitoj zemlji s dosta vlage. Kako  jača svijest o zdravoj prehrani, heljda ponovno dobija na velikoj važnosti budući je vrlo zdrava i korisna namirnica.
Novijim znanstvenim istraživanjima dokazano je kako heljda ima ljekovit učinak na širok spektar zdravstvenih tegoba: kod kardiovaskularnih bolesti, a posebice kod povišenog krvnog tlaka te probavnih problema. Kako sadrži rutin koji je prirodan antioksidans, znanstvena istraživanja su dokazala da zastupljenost heljde u svakodnevnoj prehrani uvelike pomaže u prevenciji diabetesa i bolesti krvožilnog sustava.