Dunja je podrijetlom iz jugozapadne Azije, točnije iz Perzije a samoniklu je nalazimo i u srednjoj Europi. Naziva se i sidonijska kruška. Drvo dunje može narasti i do osam metara, a često raste u obliku grma. Plod je oblika jabuke ili kruške, nepravilno je grbav, zlatnožute do crvene boje, te pokriven dlačicama koje se lako skidaju. Ugodnog je mirisa, a sirovo meso je tvrdo i trpko-kiselog okusa.Sirova dunja u 100 grama ima 57 kcal/ 238 kJ, od čega 0,40 posto proteina, 0,1 posto masti, 15,3 posto ugljikohidrata. Bogata je dijetalnim vlaknima i bakrom, i sadrži puno taninskih tvari.
Dobar je izvor vitamina C (15 mg, što je 18,8 posto preporučenog dnevnog unosa). Sjemenke sadrže 15 posto ulja i proteina, uz mali udio amigdalina. Glavni sastojak sjemenke je sluz, koje ima 10 posto u omotaču, dok pulpa dunje sadrži 3-3,5 posto jabučne kiseline. Sadrži i betakaroten u količini od 33 ľg.
Zbog prisutnog pektina, od ovog voća pripremaju se ukusne marmelade i želei.
Plodovi se beru od sredine rujna do kraja listopada, što ovisi o klimatskim uvjetima staništa na kojem se dunja uzgaja, a lišće se, prema potrebi, sabire od sredine svibnja do sredine rujna.
