Artičoka (Cynara scolymus) je zanimljiva povrtna i ljekovita biljka Bogata mineralima, ugodna gorkoslatkasta okusa.
artičoka
Stabljika je uspravna (u donjem dijelu više ili manje odrvenjela) 0,8-2 m visoka, slabo razgrađena s izmjenično raspoređenim sjedećim listovima. Listovi su veliki, perasto razdijeljeni, srebrnastozeleni, na licu glatki, a na naličju obrasli mekanim dlakama, ponekad i trnoviti. Prizemni su listovi manje ili više u rozeti (sl. 1). Cvatni su pupovi različita oblika i veličine, ovisno o sorti i načinu uzgoja U srednjem je vijeku vjerojatno u samostanskim vrtovima selekcionirano više sorata radi proizvodnje većih cvatnih pupova.
Cvjetovi artičoke skupljeni su na vrhu stabljika i granja u cvatove promjera 6-10 cm. Cvjetište je glavica mesnato, ovijeno ovojem od više redova ljuskastih mesnatih listića, zeleno do ljubičaste boje. Cvatni su pupovi različita oblika i veličine, ovisno o sorti i načinu uzgoja (sl. 2). Unutar ovoja brojni su plavi ili ljubičasti cvjetovi. Oni su dvospolni, pravilni, pentamerni s dvostrukim ocvijećem (vjenčić je cjevast s dugom cijevi, na rubu sa 5 uskih duguljastih zubaca; a čaška je izgrađena od nježnih dugih dlačica-papusa). U cvijetu ima po 5 prašnika priraslih na vjenčić. Antere (peludnice) su srasle u cijev iz koje viri tučak (pistilum) s podraslom plodnicom. Plod je 1-2 cm duga roška (achenium) koja nosi papus od brojnih dugih dlačica s kratkim i nježnim manje ili više stršećim ispercima, što osim oblika i boja čini potpuno otvorene cvatove vrlo dekorativnim, pa suhi služe za izradu suhih aranžmana. Roška je 4-bridna, siva s tamnim uzdužnim prugama.
Brojne sorte artičoke uzgajaju se kao povrtna kultura, a u nekim zemljama i kao ljekovita biljka, i to na područjima Mediterana (Italija, Španjolska, Francuska, Maroko, Egipat, Izrael, Turska itd. ), a u nas u Dalmaciji. Glavice sa dijelom plodovih stapki beru kad se vanjski listići ovoja počnu odvajati od srednjih i dok su srednji još zatvoreni. Artičoka se kultivira radi cvatnih pupova koji služe u prehrani kao povrće, a čitava biljka (listovi, stabljika i korijen te cvatni pupovi) u ljekovite svrhe.
Pravi je specijalitet u nekim zemljama (Italija, Francuska) radi svog sastava bogatog mineralima i vitaminima. U 100 g svježih dijelova sadržava: vode 86,5 g, bjelančevina 2,8 g, masti 0,2 g, ugljikohidrata 9,9 g; kalcija 51,4 mg, fosfora 69 mg, željeza 1,1 mg, 30 mg natrija, 310mg kalija, zatim 150 mg vitamina A, 8 mg vitamina C itd. Artičoka je ugodna gorkoslatkasta okusa, cijenjena zbog velike dijetetične i ljekovite vrijednosti. U prehrani se koriste cvatni pupovi pripremljeni na različite načine (sirovi, kuhani, pirjani) uz razne nadjeve od mesa, sira, gljiva itd., često prelivene bešamelom ili umacima.
U ljekovite svrhe koriste se cvatni pupovi, listovi, te korijen, svjež ili suh. Iz svježih dijelova pripremaju se sokovi, a iz posušenih različiti čajevi jer sadržavaju mnogo minerala (fosfor, kalij, kalcij, željezo) i vitamina A, B1, B2,, C, od šećera važan inzulin te gorku tvar cinarin, zatim tanine, aromatske spojeve, flavonoide (cinaropikrin) i enzime s antibiotičkim djelovanjem. Najvažnija su terapeutska djelovanja artičoke u tome što djeluje na izlučivanje žuči te urina, zatim utječe na bolje djelovanje bubrega, te je odličan diuretik. Vrlo je vrijedan sadržaj cinarina koji utječe na smanjenje količine kolesterola u krvi, što je danas česti problem u prehrani (povišena količina holesterola u krvi). Tako konzumiranjem artičoke sprečavamo arteriosklerozu, smanjene količine šećera u krvi, astmu itd. U ljekovite svrhe se danas u farmaceutskoj industriji proizvode iz ekstrakta artičoke razni preparati za liječenje navedenih bolesti kao npr. Heparstad (Artischocken Kapseln) i dr. Artičoka se upotrebljava i u proizvodnji alkoholnog pića "Cynar".
