Patlidžan se, kao i rajčica, ubraja u porodicu pomoćnica. Uspijeva u toplim i vlažnim predjelima. Plodovi su egzotičnog izgleda, pikantnog okusa, hranjivi su i zasitni i u kulinarstvu se svestrano pripremaju. Podrijetlom je iz Indije, gdje se uzgajao još prije 3000 godina. U Europu je došao u 13. stoljeću, a u naše krajeve preko Sjeverne Amerike u 16. stoljeću. Vrlo je cijenjeno povrće, naročito u Indiji, Kini i Japanu.

        Patlidžan sadržava 6-13,5% suhe tvari, 2,2-4,6% ugljikohidrata, 0,3-1,5% bjelančevina, 0,1-0,4% biljnih ulja i 0,4-0,7% mineralnih soli. Od vitamina sadrži 1,5-10 mg vitamina C, nešto vitamina grupe B i karotina.
Ima mnogo vrsta patlidžana, koje se razlikuju po mnogim karakteristikama, po dužini vegetacije, visini stabljike, obliku ploda i sl. Najčešće su dvije sorte, istočna i zapadna. Istočna sorta sazrijeva rano, plodovi su osrednji, jajastog ili kruškolikog oblika. Zapadna sorta sazrijeva kasnije i plodovi su krupniji.
        Jajoliki patlidžani vrlo su tamne ljubičaste boje i imaju meko, sočno i mirisno meso. To je jedina vrsta koja se ne treba prethodno narezati na ploške, posoliti te nakon 15 minuta blagim gnječenjem istisnuti gorčinu. Priprema se na razne načine. Patlidžan koji ima okrugli, loptast oblik, glatku ljusku sadrži više gorke tvari solanina, pogodan je za pripremu umaka s povrćem. Valjkasti oblik patlidžana koji je ravnomjerno tamnoljubičaste boje, izduljen sadrži puno sjemenki.
        Patlidžan je vrlo cijenjen u kulinarstvu zbog sočnog mirisa i okusa. Priprema se na mnogo načina. Koriste se nezreli plodovi jer su stariji plodovi previše gorki. Kora patlidžana debela je i žilava te je treba oguliti, osim kod pripreme nekih jela, prilikom nadijevanja i pečenja. Mesnati dio patlidžana sadrži dosta solanina, gorke glikol-alkoloidne supstancije, što su plodovi stariji, sadržaj solanina je veći, stoga nisu za jelo zbog svoje gorkosti.
        Priprema se na mnogo raznovrsnih načina, u kombinaciji sa začinskim travama, aromatičnim biljem i raznim vrstama povrća (npr. ajvar, umaci i sl.). Od njega se rade i razni pirei i namazi, pomiješani sa začinskim i aromatičnim travama – metvica, češnjak, bosiljak – te limunovim sokom, maslinovim uljem.
        Sok patlidžana oštar je i gorak, stoga ga prije upotrebe treba oguliti, a mesnati dio posoliti i istisnuti gorčinu. Za jelo se upotrebljavaju nezreli plodovi svjetloljubičaste ili bjelkastoprošarane boje, s glatkom i sjajnom korom. Kada je plod stariji, mijenja boju u žućkastozelenu. Specifičnog je okusa i, u kombinaciji s ostalim povrćem i začinima, omogućava bezbroj kombinacija u kulinarstvu.

Izvor: Narodni zdravstveni list

---